Tematski pokazatelj JADRANSKO MORE, PRIOBALJE I OTOCI (godina 2012.)
OBALNO PODRUJE I OTOCI
Slika 11. Godišnje ocjene ispitivanja kakvoće mora za kupanje na plažama hrvatskog Jadrana
Izvor: Baza pokazatelja
Ključna poruka
Podaci praćenja kakvoće mora na morskim plažama, koji se sustavno prate u okviru Programa praćenja kakvoće mora za kupanje u RH (kontinuirano od 1989. godine), pokazuju pozitivan trend poboljšanja kakvoće. Konačne ocjene kakvoće mora za kupanje izračunate u 2012. godini za četverogodišnje razdoblje (2009-2012) pokazuju da je kakvoća mora na 95,61% točaka ispitivanja izvrsna, na 2,96% dobra, na 0,66% zadovoljavajuća i na 0,77% nezadovoljavajuća.
Pravni okvir
Uredba o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08) provodi se od 1. siječnja 2009. godine. Uredba je temeljena na novom Zakonu o zaštiti okoliša (NN 110/07), odnosno Direktivi 2006/07/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju vodom za kupanje, nacrtu Smjernica o kakvoći mora za kupanje Mediteranskog akcijskog plana (MAP-a) i Smjernicama o zdravstvenoj ispravnosti voda namijenjenim za kupanje i rekreaciju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Ciljevi
Osnovni ciljevi Programa praćenja kakvoće mora na plažama u RH su: zaštita zdravlja kupača i zdravstveno prosvjećivanje javnosti, gospodarenje plažama u svrhu očuvanja njihovih prirodnih vrijednosti i održive uporabe, praćenje izgradnje kanalizacijskih sustava, te funkcioniranje postojećih, utvrđivanje izvora onečišćenja i njihove sanacije, objavljivanje rezultata kakvoće mora u svrhu turističke promidžbe morskog okoliša Republike Hrvatske, informiranje javnosti putem informativnih glasila (revije, brošure, karte) i mrežnih stranica.
Standardi za ocjenu stanja
Uredbom o kakvoći mora za kupanje propisuju se standardi kakvoće mora za kupanje na morskoj plaži kojima se određuju granične vrijednosti mikrobioloških pokazatelja i druge značajke mora. U cilju postizanja propisanih standarda utvrđene su mjere upravljanja morem za kupanje. Mjere upravljanja morem za kupanje podrazumijevaju uspostavljanje vremenskog rasporeda (kalendara praćenja), praćenje, ocjenjivanje kakvoće mora za kupanje, određivanje i procjena uzroka onečišćenja, sprječavanje izloženosti kupača onečišćenju, smanjenje rizika od onečišćenja, razvrstavanje mora za kupanje i uspostavljanje i održavanje profila mora za kupanje. Uredbom su utvrđene mjere upravljanja morem za kupanje, za čije je provođenje nadležna županija, a provođenje koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Mikrobiološki pokazatelji koji se prate u moru su crijevni Enterokoki i Escherichia coli. Na temelju rezultata praćenja kakvoće mora određuje se pojedinačna, godišnja i konačna ocjena, prema graničnim vrijednostima mikrobioloških pokazatelja (Tablica I). Razvrstano more za kupanje prikazuje se na kartografskom prikazu obojanim kružnim simbolom (izvrsno-plavo, dobro-zeleno, zadovoljavajuće-žuto i nezadovoljavajuće-zeleno). Prilikom uzorkovanja prate se i meteorološki uvjeti, temperatura i slanost mora, te vidljivo onečišćenje.
Godišnja i konačna ocjena kakvoće mora za kupanje dobiva se statističkim izračunom, na temelju 90-tog, odnosno 95-postotnog percentila podataka mjerenja tokom jedne sezone ispitivanja. Pokazuje veliku ovisnost o rasponu izmjerenih vrijednosti ispitivanih bakterioloških pokazatelja. što je veći raspon vrijednosti sadržaja ispitivanih bakterija, to je, statistički gledano, veća nesigurnost održanja kvalitete mora unutar istog razreda ocjene i predstavlja veći rizik i vjerojatnost pojave onečišćenja.
POKAZATELJ 12: Slika 12. Utjecaj urbanizacije obale na morski okoliš
Hrvatsko obalno područje obuhvaća istočnu obalu Jadranskog mora u ukupnoj dužini od 880 km (od Prevlake do Savudrijskog zaljeva) s ukupno 1 246 otoka (od kojih je 67 naseljeno) koje se proteže kroz sedam jadranskih županija. Ukupna dužina hrvatskog obalnog područja uključujući i obale otoka, iznosi 6.278 km. Zaštićeno obalno područje (ZOP – proglašeno 2004. godine Uredbom Vlade RH) obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1 000 m od obalne crte i pojas mora od 300 m od obalne crte, a određeno je radni njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitijeg korištenja.
1. Dinamika urbanizacije obale
2. Veličina građevinskih područja
3. Turistička djelatnost
4. Infrastrukturni koridori
POKAZATELJ 12: Slika 12. Utjecaj urbanizacije obale na morski okoliš
Hrvatsko obalno područje obuhvaća istočnu obalu Jadranskog mora u ukupnoj dužini od 880 km (od Prevlake do Savudrijskog zaljeva) s ukupno 1 246 otoka (od kojih je 67 naseljeno) koje se proteže kroz sedam jadranskih županija. Ukupna dužina hrvatskog obalnog područja uključujući i obale otoka, iznosi 6.278 km. Zaštićeno obalno područje (ZOP – proglašeno 2004. godine Uredbom Vlade RH) obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1 000 m od obalne crte i pojas mora od 300 m od obalne crte, a određeno je radni njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitijeg korištenja.
1. Dinamika urbanizacije obale
Analiza MZOPUG-a je pokazala kako je do 1960. godine bilo urbanizirano (izgrađeno ili uređeno u naseljima) oko 150 km morske obale. U razdoblju 1960. – 2000. godine evidentirano je višestruko (oko 5x) povećanje urbanizirane obale od 150 km na 837 km. Od 2004. godine donošenjem Odredbe kojom je regulirano prostorno uređenje i zaštita obalnog prostora intenzivirana je kontrola i očuvanje obalnog i otočnog područja od neprimjerene gradnje, što je rezultiralo smanjenjem građevinskih područja u JLS koje se nalaze u ZOP-u.
Prema podacima županijskih ZPU (listopad 2012.) dužina obalne crte područja u kojima je novim prostornim planovima planirana (dopuštena) gradnja iznosi čak 562 km (24.8% ukupne obalne crte od 6.278 km). Razvoj naselja (izgrađeni prostori kao i prostori za daljnji razvoj) odvijao bi se u 033 km obale, što je oko 16.5% njezine ukupne dužine, a za gospodarske djelatnosti izvan naselja, uključujući turističke zone, planski je osigurano 529 km obale (8,4%). Iz čega slijedi da je u razdoblju od pedeset godina evidentirano povećanje urbanizirane obale od sedam puta pri čemu je zanemareno pitanje infrastrukturne opremljenosti osobito odvodnje.
2. Veličina građevinskih područja
Građevinska područja u Republici Hrvatskoj zauzimaju 6,74% teritorija RH koji iznosi 56.594 km². Za Jadransku Hrvatsku veličina građevinskog područja naselja (izgrađenog dijela + planiranog za razvoj) iznosi 122.631 ha dok je udio izgrađenog dijela od GP naselja 64,8 % a neizgrađenog dijela od GP naselja je 35,2 %. Iako su se građevinska područja kroz Prostorne planove uređenja gradova i općina sukladno Uredbi i Zakonu smanjila još uvijek su znatno prevelika jer i takva kakva jesu omogućuju urbani život za oko 6 – 6,5 milijuna ljudi.
Usprkos kriterijima Programa PURH od 300 m²/ stanovnik, prostornim planiranjem je premašena gustoća (3x) što je rezultiralo neracionalnom površinom za razvoj naselja do 2015. koju je potrebno mijenjati.
3. Turistička djelatnost
Na obalnom području Jadrana danas je smješteno 2 446 naselja s 41 935 stanovnika, stotinjak prostorno izdvojenih turističkih zona, više desetaka gospodarskih zona i stotinjak većih luka ili marina s oko 17.000 vezova. Gradovi naselja i ostali urbanizirani prostori ''zauzeli su'' oko 033 km ili oko 16,5 % površine u odnosu na ukupnu morsku obalnu liniju (6 278 km). Turizam je kroz izgradnju turističkih smještajnih i pratećih objekata, cestovnih prometnica i nautičkih luka i velikog fizičkog prometa turista, vizualno promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja jadranskog obalnog područja. Posljedice takvog izrazito razvojnog usmjerenja često su se pokazale razornima, u prvom redu zbog nekontroliranog i neracionalnog korištenja prostorno ograničenih potencijala na najatraktivnijim lokalitetima u mnogim primorskim turističkim područjima. Posebno ozbiljan razvojno-koncepcijski promašaj u takvim područjima nastao je nekontroliranom ekspanzijom izgradnje privatnih kuća i kuća za odmor.
U ugostiteljsko turističkim prostorima unutar naselja (u izgrađene i planirane objekte) moglo bi se teoretski smjestiti 400.000 turista (kreveta) što nije realno za očekivati.
Izračun kreveta/turista u ugostiteljsko turističkim zonama izvan GP naselja pokazuje da je na 10.317 ha izdvojenih turističkih zona (postojećih ili planiranih) moguće smjestiti oko 660.000 kreveta-postelja (uz pretpostavku gustoće 64 postelje / 1 ha turističke zone).
Izračun kreveta/turista u ugostiteljsko turističkim zonama izvan GP naselja pokazuje da je na 10.317 ha izdvojenih turističkih zona (postojećih ili planiranih) moguće smjestiti oko 660.000 kreveta-postelja (uz pretpostavku gustoće 64 postelje / 1 ha turističke zone).
Prema novim Prostornim planovima Županija u GP naselja planirano je smjestiti od 600.000 – 700.000 turističkih postelja, a u GP turističkih zona izvan/pored GP naselja planira se sveukupno oko 660.000 turističkih postelja (danas je u tim područjima izgrađeno 300.000 postelja-kreveta a moći će se izgraditi još 360.000 postelja-kreveta).
Doneseni prostorni planovi sedam ''jadranskih'' županija definiraju i smjernice za planiranje i korištenje pomorskog dobra kroz koje se određuje i kapacitet luka nautičkog turizma. Prostornim planovima županija predviđeno je proširenje postojećih i izgradnja novih prihvatnih kapaciteta na oko 300 potencijalnih lokacija (kapaciteta oko 30.000 vezova).
Radi planiranog velikog broja novih vezova pristupilo se izradi Strategije razvoja nautičkog turizma Republike Hrvatske za razdoblje 2009. – 2019. koja je usvojena 2008. godine, a koja je prihvatila odrednice razvoja Studije nautičkog turizma (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, 2007.) koji predlaže izgradnju 15.000 vezova kroz deset godina, od čega 1/3 u moru, 1/3 na kopnu i 1/3 u lukama otvorenim za javni promet.
Ukupni kapacitet vezova u moru i mjesta za smještaj plovnih objekata na kopnu, prema podacima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Državnog zavoda za statistiku je 2 020 mjesta i to u moru 15.834 i na kopnu 5.186. Površina prihvatnog kapaciteta je u moru 3.309.958 m² (u dužini obale od 117.127 m). Tako planirani turistički kapaciteti se ne mogu osloniti na demografsku strukturu stanovništva na obali već otvaraju prostor za velike imigracije radne snage o čemu se za sada ne promišlja kroz postojeću plansku dokumentaciju.
4. Infrastrukturni koridori
Planirani infrastrukturni razvoj zemlje služi povezivanju njenih dijelova unutar granica kao i na povezivanju na međunarodnoj razini. Paneuropski Jadransko-jonski koridor koji prolazi dijelom i priobalnim prostorom Hrvatske planiran je kao kontinuirana veza od granice Republike Slovenije preko Pule, aglomeracijskog područja Rijeke te Gospića, Zadra šibenika, aglomeracijskog područja Splita, Makarske, Ploča, Dubrovnika do granice s Crnom Gorom. Koridor, koji uključuje cestovni, željeznički, pomorski, pomorsko-riječni, zračni, cjevovodni – lokalni, elektro-energetski i TT promet, je međunarodnog značenja širine 20 - 40 km od osi najznačajnije prometne grane s minimalno tri prometno – energetska sustava, dodatno će vršiti pritisak na morski okoliš kretanjem roba i usluga tranzitnog tipa.
Usprkos zabrinjavajućim trendovima koje podržavaju službeni dokumenti, za čije ostvarenje trenutačno ne postoje uvjeti na prostorima za koje su planirani, pokazatelji standarda kakvoće mora za kupanje (granične vrijednosti mikrobioloških pokazatelja i druge značajke mora) su jako dobri (za 95,61 % izvrsni). , što pojačava turističku atraktivnost Jadranske Hrvatske.
Ukoliko se realiziraju planirani trendovi urbanizacije morske obale a bez adekvatne infrastrukturne opremljenosti do 2015., kvaliteta morskog okoliša i njegova ekološka ravnoteža biti će nepovratno narušeni što će se direktno vidjeti kroz indikator kakvoće mora.
Podaci praćenja kakvoće mora na morskim plažama, koji se sustavno prate u okviru Programa praćenja kakvoće mora za kupanje u RH (kontinuirano od 1989. godine), pokazuju pozitivan trend poboljšanja kakvoće. Konačne ocjene kakvoće mora za kupanje izračunate u 2012. godini za četverogodišnje razdoblje (2009-2012) pokazuju da je kakvoća mora na 95,61% točaka ispitivanja izvrsna, na 2,96% dobra, na 0,66% zadovoljavajuća i na 0,77% nezadovoljavajuća.
Kakav je utjecaj kopnenih gospodarskih aktivnosti na more?
Najveći utjecaj s kopna na morski okoliš je najbolje vidljiv kroz procese dinamične urbanizacije obale, veličine građevinskih područja prostora uz obalu, zastupljenost turističke djelatnosti (npr. kroz broj kreveta/turista, broj luka nautičkog turizma) te kroz razvoj infrastrukturnih koridora.
Provodi li se politika očuvanja, unaprjeđenja i uspostave/održavanja ravnoteže između ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa u moru i na obalama?
Hrvatska je, s obzirom na svoje raspoložive mogućnosti, podrazvijena zemlja. Velika je uloga strateških dokumenata koji usmjeravaju i planiraju dugoročni razvoj ali nažalost često ne postaju integralni dokumenti prostornog razvoja. Provedba Strategije prostornog uređenja nije postavljena na odgovarajuću nadsektorsku razinu te nije u dovoljnoj mjeri ostvarena suradnja različitih državnih resora i dionika, što su neophodni uvjeti za postizanje zamišljenih sinergijskih učinaka.
Jesu li stvoreni uvjeti za održivi razvoj otoka?
Iako su učinjeni značajni napori u prethodnom razdoblju, kroz različite strateške i zakonske odluke, ipak nije došlo do kreativnog pokretanja uspavanih otočnih ljudskih i prostornih resursa. Problem kod planiranja održivog razvoja posebno za specifične cjeline kao što su otoci, je i taj što prostorno planiranje sve manje nastaje u kreativnom procesu kojim se oblikuje ambijentalna i prostorna vrijednost. Najčešće prevladava određivanje građevnog područja bez dovoljno pozornosti usmjerene prema javnom interesu specifične otočne sredine. Zadovoljavajuće uređenje prostora i izgradnja u prostoru nisu mogući samo primjenom propisa i formalno-pravnih odrednica za izgradnju nego je od presudne važnosti kakvoća potrebne dokumentacije. Uočen je nedostatak oblikovno-stručnih kriterija. Prijeko je potrebno sagledavati i vrednovati sve druge prostorne i ambijentalne kriterije koji nisu ugrađeni u zakonodavne akte, odnosno mehanizam ocjene prostornih planova i arhitektonsko-građevnih projekata.